10.

Marija Dejanović

To je jutro bilo četvrtasta poljana
na kojoj sam izmišljala različite vrste vatre.
Sjekira je je stvarala vatrene
zmijaste procjepe na svim prozorima.
Škare su palile rubove konjskih spavaćica
kako bih noću lijegala u umjeren dan.
Šestare je dopalo najveće slavlje, oni su
opkoračivali vatrene poglede preko cijelog
tog jutra, dobivenog zamotanog
u sunčevu foliju.
Pred zoru, izbacili su moju sjekiru,
moje škare i oba moja šestara.
Mene su proglasili bezopasnom
i dopustili mi da zatvorim vrata.

10.

To jutro je bilo kvadratno polje,
na katerem sem si izmišljala različne vrste ognja.
Sekira je ustvarjala ognjene,
kačaste precepe na vse oknih.
Škarje so žgale robove konjskih spalnih srajc,
kako bi se ponoči ulegla v zmeren dan.
Šestila je doletelo največje slavje, saj so
obkolila ognjene poglede celo
tisto jutro, ki je prispelo zavito
v sončno folijo.
Pred zarjo, so vrgli mojo sekiro,
moje škarje in obe šestili.
Mene so razglasili za nenevarno
in mi dovolili, da zaprem vrata.

(prevedel Ernest Alilović)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s